Neki poznanici i prijatelji mi zameraju činjenicu da u svojim tekstovima i objavama imam običaj da opljujem ljude u danu njihove smrti ili neposrdno nakon toga. Uopšte nisam siguran da je izjava „o pokojniku sve najbolje“ proistekla iz hrišćanstva, al aj sad... Vidi, ako je neko u životu bio smrad i činio zlo, sama činjenica da je dobio titulu pok. i preselio se na onaj svet svakako ga ne amnestira. Smrad je smrad, živ ili mrtav, sve jedno, ono što je učinjeno onaj što je preminuo svakako neće popraviti. I uostalom aj da se dogovorimo. Iskreno, verujem da ja nemam neprijatelja, ali svakako da ima ljudi koji me ne vole. I bez obzira na činjenicu što ću se ja sa mojim prijateljem vrsnim kardiologom truditi da pomerim dan mog preseljenja na onaj svet, taj dan će doći. Zamolio bih ovom prilikom sve ljude koji misle da sam ja debeli advokatski smrad, ili recimo bot Janka Veselinovića i Dragana Đilasa, lažljivi, prljavi i pokvareni inteletualac, nemam pojma šta bi sve mogli o meni da kažu, stvar je dobre namere tog finog sveta. Dakle zamolio bi, da u slučaju da dočekaju dan moje smrti (što im ja iskreno ne želim), da tog dana pljuju po meni najžešće, kao nikad do tad. Važno je ostati dosledan, ali ne želim da me žale oni koji me mrze, niti da tri osobe koje će nadam se da me isprate na onaj svet, saučešće primaju od ljudi koji me ne vole niti poštuju.

Voleo sam te odlaske u Sokobanju. Obično je to bilo nakon ispitnog roka, tako da je to bio nekad zasluženi a nekad nezasluženi odmor od pravne nauke. Cakin i moj odnos, bio je različit u različitim fazama života. Valjda to tako mora da bude, jer jebiga, kad sa samo jedanaest godina dobiješ ono što se po rođačkoj formaciji na srpskom zove maćeha, ne možeš baš da budeš oduševljen, jer si još uvek pod uticajem Pepeljuge ili Snežane. Ali, život piše romane. Danas kao odavno zreo čovek, nekako mislim da je Caka bila moj prijatelj i osoba koja je ostavila deo sebe u želji da ja postanem ispravan čovek, a svakako je ostavila deo sebe i u odrastanju moje dece, na čemu ću joj ja doživotno biti zahvalan.

Po svom ličnom ubeđenju ja sam legalista. Biti legalista znači poštovati pravnu državu, njen ustav i njene zakone. Ovo moje ljudsko ubeđenje, pojačala je i činjenica da sam advokat, dakle po struci neko kome je u opisu posla da ljudima objasni šta je zakonito, a šta nezakonito, šta je dakle dozvoljeno, a šta nije. I tu bi se svaka priča završila, kad bi živeli u pravnoj državi. Ali, šta kad neko građanima ukrade državu, šta kad sama vlast gazi ustav i zakon?  Onda menjaš vlast na izborima, bio bi legalistički odgovor. Da, ali šta kad građani nemaju izbore u skladu sa ustavom i zakonima zemlje u kojoj žive? Šta kad 70% građana jedne zemlje ne podržava aktuelnu vlast, koja na takvim lažnim i nezakonitim izborima ne samo da osvaja većinu u skupštini već u parlamentu, koji je u svakoj uređenoj državi najviši organ vlasti, u faktičkom smislu nema opozicije? Kakvu mogućnost ima ta ogromna većina koja nema svoje predstavnike u tom i takvom parlamentu?

Dragana Đilasa poznajem već desetak godina. Moja Nevenka i njegova Jovana bile su ista generacija u školi na Vračaru. Dolazio je često na školske priredbe i kako je tada bio gradonačelnik Beograda, naravno da je izazivao pažnju. Bio je medjutim toliko normalan i komunikativan, da mi je odmah postao simpatičan, ponašao se u neposrednom kontaktu sa ljudima kao da je prodavac u kiosku iza ugla, naš drug i komšija. Nakon toga počeli smo da se srećemo na Vračaru, više puta razgovarali…



Legenda pojmova:

 MLATA ZAMLATA: lik iz crtanog filma, poznat po tome što radi uzaludne poslove

 STRINKA: strogo voditi računa, za razliku od pojma STRINA-stričeva žena, dakle blizak rod, pojam STRINKA predstavlja osobu koja kuka, plače i raspravlja se sa ljudima i slično Mlati Zamlati,radi zaludne poslove

REPUBLIČKI JAVNI TUŽILAC: po zakonu, to je funkcija, ali u praksi to je drugo srpsko mitsko biće, prvo je pragnje (pola prase pola jagnje) , svi kažu da postoji ali ga niko nije video

 KRIZNI ŠTAB: državni organ formiran povodom pandemije COVIDA 19, skup duhovitih i šarmantnih osoba, koje nekad zasmejavaju, a nekad sluđuju narod

 PIK: znak u kartama

 KARO: znak u kartama, ali izgovoren kao glagol, recimo: ja bi karo predstavlja želju za obavljanjem odredjene seksualne aktivnosti

 BALA:telesna izlučevina koja izlazi iz usne duplje

 DRUGI PIK PRVOG TALASA: Jebemliga šta je to i dal postoji, al je smešno do jaja

Jesam vam već pričao da ako nisam najbolji moler među advokatima, svakako sam najbolji advokat među molerima? Jesam, ponavljam se. I tako rešili Branka i ja da renoviramo stari deo vikendice, star oko 45 godina. A novi smo napravili pre desetak. I sad je stari deo toliko lep, da je zapravo novi, a novi je stari, tako da se ja šalim sa nekim dobrim ljudima koji podržavaju moje molersko umeće da smo se mi izgubili u tih pedesetak kvadrata i nemamo pojma koji je koji deo.

19.02.2020. auto put Beograd-Niš oko 14 časova,

Boki sedi pored mene u mom starom Renou. Dan prohladan, ali vedar. Raspust se produžio, pa sam rešio da se provozamo do Kragujevca, da malo prošetamo i prisustvujemo skupu Saveza za Srbiju koji počinje u 18 časova na đačkom trgu. Koristim svaku priliku da mu pričam o pravnoj nauci, s obzirom na činjenicu da ide u klasičnu gimnaziju. U okolnim zemljama epidemija, priča se o prekidu školske godine. Razgovaramo o podeli vlasti na zakonodavnu, sudsku i izvršnu, kao i o državnim organima koji su nosioci navedenih oblika vlasti. A tata, kako onda Vučić odlučuje o svemu? pita logično Boki. Vidi sine da Vučić radi sve onako kako piše u ustavu i zakonu, mi sad ne bi bili na putu za Kragujevac...

26.06.2020. oko 18 h Beograd, sastanak Pokreta za Preokret

Drago mi je da ih sve vidim. Ljudi koji su ozbiljno odradili kampanju bojkota. Mi obični ljudi, bez ikakvog materijalnog interesa, nošeni ubeđenjem da zaslužujemo da živimo u uređenoj državi. Prostorija prepuna pozitivne energije. Ljudi su svoje rekli, sad je na liderima da budu jedinstveni i prave širok front , dugačku kolonu u koju moraju da stanu svi kojima je jasno da Mađari ne mogu da pobede u Vranju. To u Vranju samo je simbol vremena i političke klime u kojoj živimo. A Miša Vacić samo maskota tipova zbog kojih je bojkot bio jedino rešenje... Svesni smo i da drugi talas COVIDA 19 nije mogao tek tako da bukne dan nakon izbora, lagali su nas... 

Nedelja 25.april, 1999. Beograd,
Bez obzira na činjenicu da je popodne bilo sunčano, saobraćaja ovog nedeljnog popodneva skoro da nije bilo. Ovakva situacija omogućila je Jasni i Dušanu da do mirnog „Medaka“ sa Vračara stignu za jedva deset minuta. U kolima gotovo da nisu progovorili ni reč. Samo pet dana do subote, za kada je zakazano njihovo venčanje. Pomirili su se sa sudbinom da svadbe neće biti, nakon opštine i crkvenog venčanja u „Aleksandru Nevskom“ svatovi će se uputiti na Vračar u stan Jasninih roditelja, gde će uz ručak proslaviti ovaj srećan događaj u nesrećnom vremenu. Neće biti odlaganja, saglasili su se oboje. Neće njima ni Klinton ni Bler određivati kada će svoju vezu krunisati brakom. A kada, ako ne na desetogodišnjicu zabavljanja.

 

22.06.2020. oko 8 časova, selo Nikolinac opština Sokobanja, podnožje Rtnja,  Vladicina prodavnica
Lik prvi, drma jutarnje pivce i izmedju dva gutljaja: Dobro prošo ovaj fudbaler Šapić,
Lik drugi, drma jutarnje pivce i izmedju dva gutljaja odgovara: Čekaj bre el on fudbaler?
Lik prvi:da, daaa...igrao vaterpolo...
U isto vreme negde u Beogradu...
Teško počinjem dan bez kafe, sedim u fotelji i pokušavam da se dozovem svesti. Branka je navikla na ovo moje jutarnje stanje. Pije kafu i čita vesti na telefonu. Ljubav je kad sa nekim umeš da ćutiš i uživaš. Stiže poruka na viber od Vladice. Moj sestrić Vladica je uz mog burazera Vladu jedan od retkih koji može da me nasmeje do suza. Nedostaju mi obojica, retko ih vidjam. Čitam razgovor dva lika sa početka teksta, razumem dijalekt, uslovno govoreći rastao sam u toj kući, a moji klinci pravili haos u njegovoj prodavnici. Umirem od smeha.