TUČA REŽISERA PO NALOGU GLAVNOG SCENARISTE

Nisam ti ja neki pobornik kafane i pića. Na prste jedne ruke mogao bi da nabrojim situacije u kojima sam do zore ostao u kafani, a i tada je to bilo da učinim drugima, ne zbog mog hedonizma. Znam, dosadan sam tip, ali to je tako... Zbog ove moje osobine nikad ne bih napisao nešto o tuči dvojice kolega u kafani, u vreme kad, što bi reko dobri Đole, čestit svet mirno spava. E, ali mi živimo čak i za Srbiju u čudnim vremenima, tako da je presudno baš to ALI...

 

Dragan Bjelogrlić svakako je veliki umetnik koji je uradio puno za kulturu u ovoj zemlji, ne samo kao glumac i režiser, već i javna ličnost, jer za razliku od mnogih drugih nije nabio glavu kao noj u pesak ili još gore govorio ono što ne misli i time zagađivao javni prostor ove nesrećne zemlje, kao što čine neke njegove kolege, ali i druge javne ličnosti ne bi li dobili malo mrvica sa stola gospodarovog. I bez obzira što kako rekoh mene nećete sresti u sitne sate u kafni, a posebno me nećete videti kao aktera tuče, Dragan Bjelogrlić je čovek sa kojim delim slične moralne vrednosti. Ne, ne mogu da opravdam to što je uradio. I on će za to odgovarati, kao što svaki čovek odgovara za svoje postupke. Da, zameram mu što nije "iskulirao", okrenuo glavu i otišao. Tu dolazimo do sledećeg ALI o kome ćemo nešto kasnije.

Možda će mi neko zameriti na "leru" u mom opštem obrazovanju, ali ja do juče ujutru nisam imao pojma ko je Predrag Antonijević. Shvatio sam da je to režiser filma "Dara iz Jasenovca". Nisam gledao ovaj film, tako da o njemu nemam stav. Kratko ću objasniti zašto nisam gledao ovaj film. O stradanju Srba na prostorima zloglasne NDH puno sam čitao još od malih nogu. O Jasenovcu takođe mnogo toga. Kao tv gledalac biram vedrije teme. Moj mozak nikada nije mogao da prihvati da čovek čoveku može činiti takva zverstva kakva su činjena ne samo u Jasenovcu, već u čitavoj NDH, te nisam želeo da gledam film koji bi me potresao, a iz njega ne bih saznao ništa što već nisam znao. Nisam dakle kompetentan da govorim o ovom filmu, a ponavljam nisam ni znao za Predraga Antonijevića sve do juče, te o njemu nisam imao stav, opet, sve do juče. I sad dolazimo do onog ALI...

Dragan Bjelogrlić već duže vremena trpi "odmazdu" zbog svog protivljenja ne samo aktuelnom režimu, već i opštem stanju ne samo u državi već u čitavom društvu. Zbog toga verujem da se ovde radi o ozbiljnoj provokaciji ili nameštaljci, na koju Dragan Bjelogrlić nikako nije smeo da nasedne. Ali nije izdržao. Ni kao advokat, ni kao čovek ne mogu da ga opravdam, ali mogu da ga razumem.

Jer da cela situacija nije nameštaljka Predrag Antonijević ne bi se nigde oglasio povodom ovog događaja, već bi kao oštećeni čekao poziv od postupajućeg javnog tužioca i tamo dao svoj iskaz. Ali ne. prepošteni Predrag Antonijević nije se ceo dan skidao sa ružičaste televizije koja ima nacionalnu frekvenciju. Žurili su režiseri ovog događaja da slikaju nekoliko podliva na licu Antonijevića, kako bi gledaocima bila uverljivija jedna strana priče. Bez obzira što u tom momentu Dragan Bjelogrlić nije ni saslušan, van tužilaštva, dakle jedinog nadležnog organa, u etar su otišle reči oštećenog. Kamere su zamisli za razliku od naplatne rampe u Doljevcu, ili u Savamali radile. Ali ne i ton. Nismo čuli šta je Antojijevič rekao Bjelogrliću, dakle čime je izazvao njegovu reakciju.

I naravno, uveče predsednik u emisiji koja može širiti svako drugo osećanje osim sreće, što je u prevodu naziv televizije na kojoj se emituje, nema ništa važnije da nam saopšti od svog stava o kafanskoj tuči dva filmska radnika. Uporedio je ovaj događaj sa pokušajem ubistva Borka Stefanovića u Kruševcu. Neće biti daje to slično kolega. Ovde život srećom nikom nije bio ugrožen, a Borko je kao opozicioni političar u Kruševcu umalo lišen života. I to samo zato što pripada opoziciji.

Zaboravlja predsednik na je Bjelogrlića iz Srbije hteo ne tako davno da seli njegov poslanik, čije ime zaista nije vredno da ga ovde spominjem.

O da, ni ministar policije nije preskočio da govoreći o ovom incidentu spomene, logično u negativnom kontekstu najnapadanijeg opozicionog lideru ikada. Kao da je ovaj te noći bio tamo. Jedino nam ministar nije rekao kako je to postao pukovnik policije. I od kada se to pukovnici policije fotografišu sa vođama navijača, koji baš i nisu samo vođe navijača...

U režimskim tabloidima naslovi strave i užasa. Kažu jezivo. Jeste, jezivo je to što pišu.

I vidiš bojim se da zlo koje zlazi iz takvih izjava, emisija, tekstova, njihovi emiteri neće moći da kontrolišu. A onda će se to zlo vratiti i njima i nama.

I zbog toga niko normalan ne može da se svemu ovome raduje. Jer nismo svi mi Dragan Bjelogrlić. Sreća bi bila da jesmo, ovo bi bila neka drugačija i mnogo bolja zemlja. Ali baš zato se bojim da neko kome rade ovo što rade Bjeli, neće da se brani samo pesnicama.

A onda neka nam je dragi bog u pomoći...