SAVA KIKINNDSKI LICIMUR BIO JE U PRAVU

Klisurine bi trebalo da vrate našu imovinu. Da to im je bio slogan. Oni šatro stoje postojano kano klisurine. A ne stoje, postojano, levičari su isto koliko sam ja vegetarijanac. Ali kakvi izbori takav i slogan. Bilo bi mi smešno da se dešava u nekoj drugoj banana državi. Na žalost, od svih svetskih država, dešava se baš u mojoj.

 

Socijalistička partija Srbije osnovana je od strane Slobodana Miloševića 1990. spajanjem tada jedine političke partije Saveza komunista Srbije i Socijalističkog saveza radnog naroda. Ove dve, tada najmoćnije društveno-političke organizacije imale su i ogromnu imovinu. Kako su one spajanjem nestale i utopile se u novu političku organizaciju, tako je i imovina dobila novog vlasnika-SPS. Pravno je to prilično jednostavno pokriveno. Ali je u faktičkom smislu to jedna od najvećih nepravdi koja je u novijoj istoriji učinjena građanima Srbije, a moje lično ubeđenje je da je Slobodan Milošević sa svojim tadašnjim saradnicima, prisvajajući imovinu navedenih organizacija, obezbedio da jednu istu ekipu gledamo na vlasti i dugo godina nakon njegove prekasne smrti.

Da nije sve u lovi, te da ima nešto i u nekretninama, znali su to levičari koji to nisu, svesni da će im imovina ogromne vrednosti stvoriti nedostižnu prednost u odnosu na ostale političke partije. Jer politika nije samo ono što vidimo na televiziji i drugim sredstvima informisanja. Politika je težak i iscrpljujući operativni rad na terenu sa ljudima. U tom teškom ali za pobedu neophodnom radu imovina u vidu poslovnih prostora, automobila, novca, daje ogromnu, rekao bih nedostižnu prednost, što se i potvrdilo u deceniji koja je sledila nakon osnivanja mračne političke organizacije koja je na vlasti sa malim prekidima skoro 30 godina.

Sećam se da sam kao mladi student prava shvatio koliko je prisvajanje ogromne imovine od strane Sps-a nepošteno. Nepošteno je iz jednog jedinog razloga. Tu imovinu stvorili su svi građani Srbije ili kako se tada govorilo „svi radni ljudi i građani“. A ti radni ljudi i građani nisu postali članovi Sps-a. Ogromna većina nije. Dakle manjina je prisvojila imovinu većine. Tako je došlo do apsurda da su mnogi od čijeg je novaca stečena ogromna imovina, ostali na drugoj strani i borili se na trgovima i ulicama protiv tada a bojim se i sada vladajuće partije, koja ih je maltretirala i uništavala im živote uz pomoć imovine koju su ti prognani i obespravljeni ljudi stvorili, ne sluteći u trenutcima svojih odriucanja, da će ta imovina doći glave i njima i njihovoj deci, a da će koristiti samo šačici finansijskih sektaša i lažnih lidera da se obogate i obezbede luksuzan život sebi i svojim porodicama.

Da naravno, ta stilska figura da nikada nije svanuo 6. oktobar zapravo između ostalog znači da imovina o kojoj pišem nije oduzeta SPS-u i pretvorena u državnu imovinu, što bi bilo jedino pravično i delimično pošteno rešenje. Kažem delimično, jer ta imovina se verovatno krčmila i pre famoznog 5. oktobra. Apsolutno pravedno rešenje bilo je da se ta imovina pretvorila posebnim zakonom u državnu imovinu 1990. godine, onog momenta kada su dve društveno-političke organizacije prestale da postoje.

Da je tako bilo, politička scena u Srbiji u poslednjih 30 godina bila bi sasvim drugačija, a mnogi koji su nam krojili zlu sudbinu ne bi bili u prilici da nam to čine.

Nije ovo naravno jedini razlog za sve što nam se danas dešava, ali je jedan od glavnih. Zbog svega ovoga, dakle nasleđene ogromne imovine, narod koji je ovu imovinu stvorio još uvek trpi lažne levičare na visokim funkcijama, koji bi svoje plate kad bi ih primali u kešu morali da kamionima odvezu kući. To je ta njihova socijalna pravda za koju se zalažu.

Zbog toga sam i ako nisam njen tvorac, iz sve snage podržao ideju Pokreta za Preokret, koji traži da se pokrene inicijativa za oduzimanje imovine SPS-u, političkoj organizaciji koja je na lažnim izborima osvojila minoran broj glasova. Na pravim izborima, mogli bi samo da sanjaju cenzus. I onda kažu da su na tim izborima bili vicešampioni. Ne , oni su šampioni, šampioni licemerja.

Ali sa našom imovinom mnogi ih rado primaju pod svoje skute.