SKADARLIJA MOJE, A RUŠEVINA TVOJE MLADOSTI

Kad je dobro zezanje u pitanju, pravilo je da nema pravila, ono se samo dogodi, bez neke posebne najave. Početkom prošlog marta zvao nas Deki na rođendan. Stalno se pravi važan što je 22 dana stariji od mene, kao moram da ga slušam. Odemo Griva i ja do njega, a tamo, osim njegove porodice, došao mu i kum Neša, par godina stariji od mene. Ispostavi se da smo Neša i ja išli u istu školu. Kaže, znaš, ona šipka na kapiji prema Skadarliji iskrivljena i tu se mi provlačili posle fudbala u pešćanom dvorištu, pa trčali gore na česmu da pijemo vodu. Gledam i ne verujem. Čovek je zapamtio iskrivljenu šipku. Da, baš tako je bilo.

 

Jer osnovna škola koja se kad sam ja u njoj učio da pišem (naprednjaci kažu da nisam ni trebao da naučim da pišem) zvala „Đuro Đaković“, imala je kao i danas dva ulaza. Prvi glavni, iz Francuske, a drugi sa zadnje strane iz Skadarske ulice. Po ovoj ulici škola se danas zove Skadarlija.

Skadarlija je boemska četvrt, poznata po brojnim poznatim kafanama. U nju su nekada, zbog blizine narodnog pozorišta rado dolazili glumci, pesnici, pisci, slikari… Ulica je urađena od turske kaldrme donete sa tada Pašinog, a danas Lekinog brda. Uvek je predstavljala turističku atrakciju Beograda.

Ovo je nešto što ćete lako pronaći na internetu. Skadarlija je međutim za mene bila mnogo više od toga. Među klincima u osnovnoj hijerarhija je jasna. Najstariji fudbal igraju u velikom dvorištu, malo mlađi u malom, a ovi najmađi u peščanom, koje je prema Skadarskoj. Ako te uz sve to kao mene zadesi sudbina da imaš dve leve noge, peščano dvorište je premija, a kao rezerva često sam loptu šutirao u malom prostoru koji se nalazi kod kapije čije se iskrivljene šipke setio Dekijev kum Neša. U toplim danima voleli smo Skadarliju jer je u njoj uvek bila hladovina, a vodu smo u poluvremenu utakmica pili na gornjoj česmi na uglu sa Zetskom. Bila je nezgodna za trčanje a još više za vožnju bajsa, legendarne „ponike“, jer je po kaldrmi mnogo truckalo, a ponikino sedište nije udobno kao na današnjim biciklama sa silikonskim sedištima, tako da su stradali neki organi koje neću spominjati u ovom tekstu. Ali baš to je imalo svoju draž, vozili smo i smejali se „ko lud na brašno“, kako je govorila moja prva učiteljica, koja je kako sam već negde napisao, nakon nešto više od godinu dana u kojima je bezuspešno pokušavala da me opismeni, prešla u kamiondžije i školu u predivnoj Skadarliji zamenila Ibarskom magistralom, ali to je već druga priča. Često je Skadarlija mirisala valjda na ječam, jer je stara pivara „BIP“ bila između Skadarlije i Cetinjske.

Preko dana bila mirna, divna i tiha, a uveče vesela stara ulica iz turskog doba, sa tamburašima u bašti svake kafane. Divili su joj se najveći svetski lideri onog vremena. I ne samo lideri. Najpoznatija svetske lica obišla su ovu ulicu.

U vremenu o kome pišem u donjem delu, baš preko puta škole bilo je desetak drvenih kućica koje su se otvarale uveče. U njima se točilo pivo i stvarno ne mogu da se setim šta još. Ali se sećam da su nam te kućice preko dana služile za igru. I ma da je Kališ bio glavni, zimi smo se nekad sankali tu. Bilo je nekad mnogo više snega. Krenuli bi od ugla sa Siminom, spuštali se pored „Tri šešira“ i škole, sve do Strahinića Bana.

Svašta je bilo u Skadarliji. Zakazali Branka i ja svadbu za 1. maj 99-te u „Ima dana“, al nas Klinton malo sprečio, pa je bila samo kućna žurka. A ovaj mu posle dao pare za kampanju...fuj. Ali i to je druga priča.

Radili su nakon godina o kojima sam pisao, Skadarliji, razni ljudi dosta toga pogrešnog, ali niko kao ovi danas. Odneli staru kaldrmu, ne bih znao gde, a doneli kamen iz Grčke. A zašto? Skadarlija je i ostavljena da bude autentična, sa baš tom kaldrmom donetoj sa Pašinog brda. Dobri ljudi iz Pokreta za Preokret, borili su se i dokazivali mnogo toga. Ali aktuelna vlast ne voli Beograd, pa naravno ne voli ni Skadarliju.

Ovih dana videh slike. Nemam snage da to vidim uživo. Rasturili su sve. Poslao mi fotografije Aleksa... Užas...

Nemojte im oprostiti sve ovo. Nikad, to je molba jednog matorca koji pamti Skadarliju kakva je nekad bila. Ne samo Skadarliju, sve su uništili...