DOKTORE TI SI NEKI TEŽAK ZAJEBANT?

Štampa

Jedan moj dobar drug, intelektualac, napade me danas, zbog zamerki, koje sam izrekao na račun istupa doktora Nestorovića na konferenciji za novinare krajem februara. Reče mi čovek, pa dobro šta sad, malo se šalio, ti bi bar to trebao da razuzmeš...

Ono jes, ja baš volim da se zajebavam. I na svoj i na tudj račun, nikad to nije podjebavanje i omalovažavanje, zaista. Prosto, čovek sam koji voli vedrinu i osmeh. Samo, ja se ne šalim uvek i svuda, ma da se sad kad bi ovo mogla da pročita, pokojna Caka, nikako ne bi složila sa ovom mojom tvrdnjom, jer smo je Vlada i ja izludjivali sa crnim humorom, koji je kod nas dvojice nekakav gen, definitivno. Čak se i pokojni ćale žalio, da eto, on baš nije hteo da mu nas dvojica takvi ispadnemo, al šta će... Ostajem ipak pri svojoj tvrdnji da se zajebavam samo u krugu porodice i bliskih prijatelja. Kako su deca u pubertetu (to je ono stanje kad ne smeš ništa da im kažeš) a Branka je posle tri decenije oguglala na apsolutno sve moje fore, uglavnom se zajebavam na subotnjoj kafi sa Grivom, Dragančetom i Dekijem. Obučem moju crnu najk trenerku, koju toliko nosim da očekujem od gostiju kafića početak skupljanja dobrotvornog priloga, jer su u ubedjenju da nemam šta drugo da obučem, opušteno pridjem stolu, pošto redovno kasnim i kažem još pre nego što sednem, ko noćas nije jebo, plaća kafu... Tako počinje...Nastavak stvarno nije za širu javnost, Deki sad dok ovo čita već strepi, ipak nema razloga, neću u dalje prepričavati... Svakako, subota pre podne je rezervisana za zajebanciju...

Ali ni sa njima se ne zajebavam uvek, na žalost, stisle neke muke, pa često pričamo o veoma ozbiljnim stvarima...

E sad, vidi, ja nisam javna ličnost, ali ne bih se glupirao pred kamerama, već sam u ozbiljnim godinama. Kad me onomad uvatiše sa Jankom i Mišom sve moguće kamere pred RTS-om-javni servis pod nazivom „nije srpski da vi saznate bilo koju istinu, vaše je samo da plaćate pretplatu“, takodje sam bio skroz ozbiljan. Ne ide da se glupiraš kad te gledaju ljudi od kojih većinu ne poznaješ.

Zbog svega ovoga ostao mi je nejasan doktor Nestorović, pre samo dvadesetak dana. Gledam i ne verujem. Pored njega, predsednik države i još neki bitni ljudi (pojam „bitan“ u ovom vremenu i ovoj državi veoma je rastegljiv), a on se sit ismeja pominjući Korona virus. Reče doktor da se lečmo rakijom i valjda belim lukom, a predsednik, koji je inače uvek ozbiljan, kliberi se ko ja u petom osnovne na času likovnog. Smešno im sve, smešno u pičku materinu. Tako da sad više nije izreka „smeje se ko lud na brašno“, nego „smeje se ko Vučić na konfernciji za novinare povodom Korona virusa“.

Šalje dakle, uvaženi doktor ovom prilikom žene u Milano, kaže, biće rasprodaje. Sad vidi, lako je mene zajebati, kad sam iz društvenih nauka, a spominješ mi estrogen kod žena. Ali, znam sva slova, ne samo ja nego i većina Srba. Nisam nigde pročitao podatak da od aktuelnog virusa manje oboljevaju žene, te da bilo kakve veze sa ovim virusom ima estrogen. E, doktore to baš nije lepo. Nemam pojma kakvo je njegovo bračno stanje, ako je oženjen, nemam pojma u kakvim je odnosima sa ženom. Možda bi on svoju poslao u Milano. Al ja moju ne bi. Rodila mi je definitivno jedino dvoje dece koje imam, deli samnom dobro i zlo, sad već više od trideset godina. Kako sam omatorio, toliko sam postao odgovoran, da ne bi ni taštu poslao u Milano, a priznajem, pre samo nekoliko godina, to bi mi se učinilo kao super ideja. Ali, sazreo sam izgleda, to ti je lepša reč nego mator.

Dakle, doktor spomenutom prilikom crče od smeha i reče kako se radi o najsmešnijem virusu ikad... Onaj iza njega, znate koji, opet crče od smeha, a inače je uvek ozbiljan, stalno radi, ustaje pre nego što legne, dakle ustaje retroaktivno, stalno kuka kako smo pred nekim istorijskim odlukama, nikad se bre ne smeje, osim kad neuspešno zajebava lidere „Saveza za Srbiju“. Čovek jednostavno ne voli šalu i to je jedna od mnogih stvari u kojima se razlikujemo.

Samo dve nedelje kasnije na dan kad je na svetskom nivou proglašena pandemija, a u Srbiji iz sata u sat skakao broj obolelih, nisu se smejali. Uvaženi doktor nam nije saopštio dal mu se vratila žena iz Milana i kako je u šopingu prošla, već je objašnjavao kako se u Srbiji ne razume šala. Predsednik je histerično molio ljude da kažu ako su bili u Milanu. Pa jebote, što da nisu bili, kad ih vi pre samo dve nedelje poslaste tamo? Dalje, nastavljajući da se svadja sa novinarima i sa narodom, (što radi na gotovo svakoj konferenciji za štampu) poče da uverava javnost kako niko nikad nije rekao da se radi o najsmešnijem virusu ikada. Al jebiga brate, sad je vreme visoko tehološko tehničkih dostignuća. Čak sam i ja prošle godine kupio android. I lepo se vidi da je doktor rekao da se radi o najsmešnijem virusu ikada.

I volim da se zajebavam. Mnogo volim. Al to nikad ne radim u sudnici, jer tamo se često odlučuje o ljudskim sudbinama i ja nemam ni moralno ni profesionalno pravo na to.

Retko vidjam Vladu i Vladicu. Al kad se nadjemo negde u Nikolincu ili banji, zajebavamo se toliko da nas stomak od smeha boli. Tad i treba da se čovek zajebava. U krugu rodbine, porodice i prijatelja... Tako je i kod Srba. Razume narod šalu, još kako, ali ne u svakoj situaciji.

Jer, ne zajebavaš se kad si ozbiljan doktor u ozbiljnim godinama, sa izuzetnom karijerom iza sebe, dok pored tebe stoji predsednik države, niti se predsednik države sme tada zajebavati. U momentu kad ti epidemija kuca na vrata, jer tad narod očekuje od tebe, da nešto mudro kažeš...

Kad smo mi bili klinci pevali smo neku glupu pesmicu o doktoru, kao zarazi ti se ona stvar, ona brate što je mi muškarci imamo, odemo kod doktora, kao i on nam to iseče. I onda završna strofa je išla „ej doktore Turčine, ostadoh bez ....“ a brate, bez čega bi ostao a da se rimuje sa Turčine... E vidiš, sad bi ja mogao da spevam definitivno dečiji stih kao

“doktore pulmolože,

nek te na kurac takvog polože“...

al neću, nema šanse...

Ne, ne zato što se u Srbiji za nekoga ko je nikakav kaže da nije ni za krivi k...., nego zato što sam ja u ozbiljnim situacijma ozbiljan tip, pa neću na taj način da se obraćam uglednom doktoru, koji je istini za volju to prestao da bude na toj konferenciji za štampu, jer se recimo izrugivao žrtvama Korona virusa širom sveta, te me baš zanima šta bi o njegovom nastupu rekle porodice preminulih... Ali dobro, nije na meni da ja o njemu pišem pesmice...

Hteo bih da podsetim da kad bi se to desilo u nekoj ozbiljnoj zemlji, ili kad bi se u našoj primenjivao zakon, ovakvo ponašanje bi se moglo smatrati za mnogo toga...al aj sad, neka bude da o tome neću u ovom tekstu...