RDJAVOME K.... I DLAKE SMETAJU

U jesen sedamdeset devete obreo sam se u Kostolcu. Imao sam samo deset godina i u početku nisam bio srećan zbog toga. Kad prvih deset godina života provedeš u krugu „dvojke“, teško se privikavaš na nešto drugo. Proveo sam u ovom malom i lepom gradiću pet godina. Nekako sam se navikao na novu sredinu, te sam sa drugarima igrao fudbal i vozio „poniku“ po celo popodne, čim završim domaći.
Apsurd je bio da  Kostolac grad na Dunavu i njegovom rukavcu koji smo mi zvali „Dunavac“, nije imao ni jednu jedinu plažu. Radili neki Rusi u elektrani i da bi mogli da se kupaju, sklepali mali splav i skakaonicu. Po njima je ovaj projekat dobo  naziv „ruska plaža“. Često sam sa  drugarima odlazio tamo da se kupam uz ono obavezno ćaletovo u polasku, pazi šta radiš , ako se udaviš, ne dolazi kući... Nekoliko godina kasnije, par ljudi iz uprave kombinata, koji je i tada i sada bio jedna od najboljih, ako ne i najbolja firma u Srbiji, napravili su veliku i lepu plažu, tako da su ljudi, kad već žive na Dunavu, mogli to i da iskoriste. Odmah su se medjutim javili pametnjakovići, ili kako ih Balašević zove „badavani“. Badavani su ljudi koji ne rade ništa i ne služe ničemu, ali dok piju pivo ispred prodavnice, diktiraju program izlaska iz krize, znaju kako je najbolje sastaviti fudbalsku reprezentaciju, a siguran sam da bi imali par saveta za Noleta, jer baš oni znaju kako da on osvoji još pet gren slem titula. Tako su i tada, početkom osamdesetih znali, da je  plaža u Kostolcu napravljena na potpuno pogrešnom mestu. U malom gradu ovakve se priče brzo šire. Dodjem jednog dana kući i počnem da objašnjavam ćaletu sve greške u izgradnji plaže. Ozbiljno me izgrdio i verovatno  tim postupkom značajno doprineo da se u životu ne bavim palamudjenjem. Slušaj drkadžijo, rekao mi je, rdjavome kurcu i dlake smetaju, pa od kad živiš u Kostolcu nisi imao plažu. I sad kad je par dobronamernih ljudi uzelo da nešto uradi i uredi, ti mi prenosiš priče lokalnih alapača i mudruješ gde treba da bude plaža. Razumeo sam ga... Nikad više nisam nasedao na rekla-kazala varijante...
Setih se ovih dana ove „polemike“ sa pokojnim ćaletom i čuvene narodne izreke koja predstavlja naslov ovog teksta, dok sam čitao i čitam komentare revolucionara, koji bi da revoluciju vode preko društvenih mreža. Al ne bi da se pridignu iz fotelje, nego bi da navijaju za druge koji treba da sruše Vučića. Mudroseri imaju  zamerke na proteste i na skup održan u subotu u „Kombank dvorani“. 
Kažu, eto izdali su studenti i sad više nema protesta, jel vam žao što ste ispali glupi? Šetali ste kažu, godinu dana a neko vas je prevario... A eto protesti su se nastavili u subotu i bili su masovniji nego pre. Nekoliko klinaca je eto izigralo sporazum sa narodom, paktiralo sa Vučićem...I šta sad sa tim? Protesti se nastavljaju, ljudi koji protestvuju i dalje će biti u toj koloni, jer to je njihov protest i njihova kolona. Protesti ne pripadaju ni jednom pojedincu, ma kako se on zvao. Ne vidim razlog da se i dalje bavimo sa jednocifrenim brojem klinaca, koji su izdali ideju protesta. Idemo dalje...
U subotu masovan skup u „Kombank dvorani“. Dvorana prepuna, ispred dvorane puno ljudi, nisu mogli da udju, jer po svim zakonima fizike u dvoranu više nije mogao da stane ni jedan jedini čovek, ali su pažljivo pratili dogadjaj na video bimu...
Odmah u subotu uveče, pojavljuju se komentari. Jao jel moguće, govorio je ovaj, onaj... Moglo je to bolje, drugačije... 
Uvek može bolje. Verovatno je onih par entuzijasta iz Kostolca, moglo da naprave i bolju plažu od one koja je napravljena. Ali eto, kako reče moj dobronamerni ćale, niko se drugi godinama nije setio da tako nešto uradi. 
Isto tako, u Savezu za Srbiju postoje greške i verovatno da stvari mogu biti bolje. Ali u ovom trenutku to je jedini savez koji se bori protiv ove vlasti. To je jedina opozicija i jedina politička opcija koja artikuliše nezadovoljstvo gradjana Srbije, ne samo trenutnom vlašću, već i situacijom u društvu uopšte.
Ne spadam u tipove koji će ikada verovati da Šešelj, Čeda i Čanak mogu biti opozicija. Verujem samo da će bezuspešno glumiti Vučićevu poziciju.
A što se tiče subote, bio sam tamo... I nemam zamerki. Malo zbog lekcije koju mi je pre skoro četrdeset godina održao pokojni ćale, a više zbog toga što znam da su svi koji su bili u toj dvorani u subotu dali sve od sebe... Žao mi je nekoliko hiljada ljudi koji nisu mogli da udju.  Nemam primedbi ni na govornike, svestan sam  da su to ljudi koji u ovom trenutku predvode proteste i da su oni jedina šansa da se dodje do normalnih izbora, bez kojih nema ni države ni društva. A ko koga više voli i šta kome smeta, za tu temu moramo da sačekamo neku potpuno drugačiju političku situaciju koju priželjkujemo, ali sam potpuno svestan da smo jedni drugima sada neophoni, te da do pravih regularnih izbora i uopšte, zdravije situacije u društvu možemo doći samo zajedno.
I kad bi svi u Srbiji bili kao ljudi koji su u subotu ispunili dvoranu i plato ispred nje, ovo bi bila neka mnogo, mnogo bolja zemlja...