SAČUVAJMO DECU BRE

Branka je od pre deset godina ortodoksni pobornik privatne škole. Skeptično sam vrteo glavom. U državnoj školi se više uči, rekao sam. A gde to piše?  U privatnoj školi su manja odeljenja i veće fond časova više će naučiti. Da, ali blaži su kad ocenjuju, nisam se dao. Ne, u privatnoj školi, bar onu na koju smo oboje mislili, profesori su se trudili da otkriju šta deca znaju, a ne šta ne znaju.
Želim da u školskom dvorištu moj sin igra fudbal sa gomilom drugara, kažem. U školskom dvorištu je gomila dilera droge, a ne gomila dece koja igra fudbal...borila se za svoju ideju. Kako ćemo, kukao sam, misleći na finasijski momenat? Lepo, vozićemo stara kola, letovaćemo u Krčedinu ili na skromnim jeftinim destinacijama. Uostalom, odrećiću se jednog obroka ako treba, ali nedam decu bivšim lošim djacima, dodala je još neke prideve koji nisu za ovaj tekst. Uostalom, kad oduzmeš pare za privatne časove, ekskurzije na kojima se ugradjuje direktor, razredna, vlastnik turističke agencije, školski dinar, naknadu za čuvara koji spava za stolom u hodniku i još svašta nešto, cifra je slična...
Znao sam da državna prosveta tone u sve dublju krizu. Da, nije bilo sjajno ni kad smo mi bili djaci, te je tako nastao film „Majstori, Majstori“ dalekih osamdesetih, ali u medjuvremenu kao da je prošao vek... Bila je u pravu, pristao sam... Da li smo pogrešili vreme će pokazati, ali sada deluje da nismo.
Kao advokatu, u proteklih desetak godina gotovo da nije prošlo nedelju dana a da mi se ne javi neko i traži zaštitu zbog nepravilnosti, nasilja, šikaniranja u školi. Programi se menjaju, škole gase zbog smanjenog broja dece, država ne ulaže u obrazovanje... Profesori (čast izuzetcima), nadrndani, stručno neosposobljeni, zahtevni, nezadovoljni zbog malih plata.  Gradivo preobimno, uglavnom zbog gomile nepotrebnih informacija, koje će deci poslužiti jedino ako učestvuju u nekom kvizu. Psiholozi nezainteresovani za probleme dece, obično primenjuju jedan princip u rešavanju različitog problema, zaboravljajući da je svako dete individua za sebe. Direktori stroge birokrate,  vezani gomilom nepotrebnih i apsurdnih zakonskih odredbi, motivisani jedino da održe mir u svojoj ustanovi, ali ne da bi deca mogla da uče, već da spreče bilo kakvo dizanje prašine, kako bi što duže ostali na tom mestu, gde mogu da ostvaruju saradnju sa vlasnicima turističkih agencija i privatnicima iz raznih drugih oblasti.   
A ministri, ko ministri... nestručni, nesposobni, bahati. 
Zbog toga, koliko god želeo smenu Šarčevića, te koliko god ona bila logičan sled svega što se dogodilo, ne mislim da će to rešiti bilo šta. Odlaskom Šarčevića, neće otići i svi oni spomenuti u tekstu. Neće se na žalost promeniti sistem, koji je nakaradan.
Ipak Šarčević bi morao biti smenjen. Zato što je u obavljanju svoje funkcije pokazao visok stepen bahatosti, nesposobnosti i nepristojnosti... Nesposoban je, jer nije uspeo da sprovede prijemni ispit na regularan, ili bar prividno regularan način. Svi su testovi provaljeni. I za to ne možemo okriviti samo jednog oca, koji  svakako zbog onoga što je uradio mora da odgovara. Ali rešenja su kružila društvenim mrežama. Provaljeni su testovi dakle na više mesta... 
Nije mu ovo na žalost prvi propust...
To je tip koji je pričao o tome šta će biti sa nevakcinisanom decom, bahato se svadjajući i koristeći nadmoć svoje funkcije sa svakim pristojnim neistomišljenikom, dok je u školama cvetao haos i vršnjačko nasilje. 
Sve su to gledala naša deca. Shvatajući da se čika koji je šef svim direktorima škola, ponaša na bilo kojoj televiziji i na bilo kom javnom mestu, kao zadrigli pijani direktor, u kafani sa kariranim stolnjacima na Ibarskoj magistrali, negde oko ponoći, u povratku sa poslovnog puta iz zapadne Srbije. Taj isti čika, ne ume ništa da uradi za njihovo obrazovanje, već govori kako je prijemni regularan i ako su rešenja svih testova procurila, te bez obzira na činjenicu što su u školama profesori na prijemnom, nekoj deci pomagala, a nekoj ne...
Nisam opterećen  time koje će škole završiti moja deca. Želim i navijam, ali znam da to nije bitno. Nemam problem sa tim da mi ćerka bude frizer, ali imam problem ako bude narkoman i starleta...
Zato znam da Branka pre deset godina nije pogrešila... Neko će reći, a kako ćeš dalje da ih zaštitiš? 
Osposobljavam ih da se zaštite sami. Daleko od Srbije. U koju ne treba da se vrate ni na moju sahranu.
Dovoljno je da tamo upale sveću i puste jednu, samo jednu iskrenu suzu i kažu „dobar si bio matori“. 
Onda ću na nebu znati da je sve imalo smisao...