ČEGA SE PAMETAN STIDI, DESETKOM SE U 50. NEKO PONOSI

 

Kad mi je ćerka pre godinu ipo dana upisala psihologiju, u trenutku sam poželeo da učinim isto. Privlači me ova nauka. Kroz život i advokaturu sretao sam razne profile ličnosti. Želja da na početku šeste decenije života ponovo postanem student, držala me samo nekoliko dana. Sve u svoje vreme, rekao sam sebi. Kao advokat, otac, suprug, ali i čovek koji je rešio da nešto pomogne u politici, jednostavno nemam vremena za tako nešto.

 

Ljubav prema psihologiji ostala je moj hobi, a talenat za ovu granu nauke trudim se da upotrebim u svim životnim aktivnostima kojima se bavim. Prosto i jasno, za pravo studiranje nema se vremena, energije, a iskreno malo bi bilo smešno da sve i kad bih imao kad, sedim sa mladim ljudima na predavanjima. Ne mogu, stvarno … A nisam predsednik republike,

Ovih dana preplavljene su društvene mreže, a valjda i druga sretstva javnog informisanja, slikama indeksa predsednika Srbije. Dobio je desetku, ili dve, nisam siguran, na nekoj višoj školi, hoće da postane košarkaški trener. Nemam zaista nikakvu ljubomoru prema nekome ko je slobodno se može reći moj vršnjak i eto ima više energije, snage i vremena od mene, da ostvari svoje snove i postane ono o čemu je maštao.

Smeta mi međutim u celoj priči nekoliko stvari. Prvo, predsednik republike, posebno ovaj o kome govorim, koji je prisvoijo mnoga ovlašćenja koja mu zakonom nisu poverena, ne bi trebalo da ima vremena za studiranje. Jer funkcija koju obavlja uzima celog čoveka, ili bi bar trebalo tako da bude. Osim što je predsednik države, on obavlja i niz drugih funkcija, recimo funkciju predsednika stranke koja je na vlasti, predsednik je saveta za nacionalnu bezbednost i da ne nabrajam, ima toga još. Kako on usklađuje svoje studiranje sa privatnim obavezama zaista nije moj problem. Ali moj i problem svih nas jeste kako uspeva da obavlja funkciju predsednika države i da studira. Pojavljuju se informacije da je onih dana kada mu je u indeks upisano prisustvo na predavanjima ili nekim fakultetskim aktivnostima on imao sastanke sa stranim zvaničnicima. To ne mogu sa sigurnošću da tvrdim, jer odavno ne pratim njegove aktivnosti, ali mi ovakvo preklapanje obaveza predsednika države, koji je u isto vreme student, izgleda sasvim moguće i logično. Ne zvuči mi realno da ga njegov šef kabineta pravda kod nekog svetskog diplomate, rečima “evo sad će predsednik, stiže posle trećeg časa”.

Naravno, činjenicu da predsednik države ne može imati vremena za studiranje, razumeju i drugi studenti. To su studenti koji su u veće gradove i univerzitetske centre u Srbiji došli uz mnogo muke i odricanja svojih roditelja. Plaćaju stanove, domove, čekaju torbe sa hranom na stanici. Ostavljaju godine svog života da bi stekli znanje i zvanje. Sa druge strane, mediji pišu o sredovečnom čoveku, koji definitivno ne odlazi redovno na fakultet, ali eto bez problema dobija desetke. Uveren sam da se tim mladim ljudima koji vredno rade na sebi, ovakvim postupcima u javnosti šalje potpuno suprotna poruka od one koju treba da dobiju.

Moj prijatelj, profesor dr Janko Veselinović predaje studentima Privredno pravo. Rekao je pre neki dan da je proteklih meseci ozbiljan broj studenata dobio desetke. Ima Srbija dobre i vredne mlade ljude. Ali šta vredi, ne piše se o tim drugim studentima koji su dobili desetke. Ne piše se o momcima i devojkama koji su osvojili neku od medalja na olimpijadi iz matematike, fizike, hemije...

Piše se o desetki ili desetkama koje je dobio sredovečni muškarac, kome je studiranje hobi, a on je eto rešio da ostvari svoje snove. Da se razumemo, ne sporim ja nikom, pa ni predsedniku republike da studira. Ali to nije i ne treba da bude tema o kojoj će pisati mediji. Predsednikov posao je naša stvar, a njegov hobi je njegova stvar, osim ako on ne želi da to bude naša stvar. Da se svi divimo destkama njegovim.

Da, lepo je kad čovek ostvari svoje snove, ne kažem. Ali kad u tome pretera, onda to bude smešno, a možda i malo tužno…

Jer nije samo Velja nevolja. Ima mnogo nevolja. A za ovu nevolju ja nisam stručan, sve i da sam se odvažio da završim psihologiju.

Bojim se da su za ovu nevolju potrebna veća znanja od psihologije...